Zašto brojke na deklaraciji ne otkrivaju pravu istinu
Okrećemo kesu, tražimo procente proteina, masti, ugljenih hidrata. Upoređujemo brojke, analiziramo deklaracije, tražimo “bolji odnos”.Ali time gledamo samo površinu.Jer fiziološka različitost pasa ne počinje u procentu proteina, nego u načinu na koji njihov organizam koristi ono što pojede. Dva psa mogu uneti istu količinu nutrijenata, a iz njih izgraditi potpuno različitu biohemiju, energiju, stabilnost i dugovečnost.Da bismo razumeli zašto, moramo razložiti dnevne potrebe organizma. Oko devedeset tri procenta dnevnih nutritivnih potreba psa čine makronutrijenti: proteini, masti i ugljeni hidrati. To je ono što gledamo. Ono što merimo. Ono što industrija ističe. Preostalih sedam procenata čine mikronutrijenti: oko jedan procenat vitamini i oko šest procenata minerali.Na papiru, to deluje marginalno. Sedam procenata izgleda malo. Ali upravo tih sedam procenata oblikuje način na koji se onih devedeset tri koristi.Zašto isti sastav hrane ne znači isti efekat
Proteini su gradivni materijal. Od njih telo obnavlja tkiva, mišiće, enzime, imuni sistem. Ali organizam ima mogućnost da aminokiseline reciklira, da ih preraspodeljuje, pa čak i da deo energetskih potreba pokriva kroz razgradnju sopstvenih proteinskih rezervi kada je potrebno.Masti su energetski rezervoar. One služe kao dugoročno gorivo, kao zaštita organa, kao nosilac određenih vitamina. Telo ih skladišti i koristi kada je energetski pritisak veći nego unos.Ugljeni hidrati su brzo gorivo. Oni regulišu nivo šećera, snabdevaju ćelije trenutnom energijom, ali organizam ima sposobnost da ih sintetizuje iz drugih izvora kada je potrebno.Drugim rečima, makronutrijenti su fleksibilni. Telo može da ih skladišti, preraspodeljuje, transformiše.Vitamini, iako esencijalni, takođe imaju određeni stepen unutrašnje regulacije. Neke organizam može sintetisati ili aktivirati iz prekursora, neke skladištiti, neke reciklirati kroz metaboličke procese.Ali minerali su druga priča.Povezane vesti
Minerali: ključ bez kog organizam ne može da funkcioniše
Organizam ih ne može proizvesti. Ne može ih sintetisati. Ne može ih stvoriti iz ničega. Jedini razlog zbog kog pas jede hranu jeste da unese minerale.Jer bez njih nema enzimskih reakcija, nema hormonske signalizacije, nema ćelijskog disanja, nema stabilnosti nervnog sistema, nema proizvodnje energije.Minerali su temelj života, a ne dodatak ishrani.I upravo tu generička hrana počinje da gubi smisao. Jer minerali ne funkcionišu izolovano, nego u odnosima, u obrascima, u balansu koji je jedinstven za svakog psa.U dubini organizma, ispod kalorija i proteina, odvija se mineralna dinamika koja određuje kako će pas živeti, reagovati i stariti. Evo pogledajmo jedan od obrazaca koji to najjasnije pokazuje jeste odnos bakra i magnezijuma.Kada je bakar u tkivima stabilan i funkcionalan, on podržava ćelijsko disanje, enzimsku aktivnost i oksidativni metabolizam.Umor i napetost: posledice narušenog balansa
Ali kada postane disbalansiran, posebno kada je povišen ali biološki nedostupan, vezan i neaktivan, počinje lančana reakcija.Telo gubi sposobnost da pravilno zadrži magnezijum.Magnezijum počinje da opada, ne nužno zato što ga nema u hrani, nego zato što organizam ne može da ga integriše. I tada počinje kaskada poremećaja koja se prvo vidi na nervnom sistemu.Pas gubi stabilnost. Postaje napetiji, reaktivniji, teže se opušta. Spolja to deluje kao ponašanje, ali iznutra je mineralni gubitak. Kako magnezijum dalje opada, kalcijum počinje da dominira. Tkiva postaju rigidnija, metabolizam sporiji, oporavak slabiji.Energetski pad aktivira nadbubrežne žlezde koje pokušavaju da kompenzuju kroz stresne hormone. Pas ulazi u paradoksalno stanje: istovremeno iscrpljen i prenadražen.U toj fazi vlasnici često pokušavaju da poprave stanje kroz suplementaciju magnezijuma ili “bolju hranu”. Ali dokle god je bakar disbalansiran, telo ne može zadržati magnezijum. On ulazi, ali se ne integriše.Dokle god primarni odnos stresa i bakra nije stabilizovan, hrana počinje da se raspada u organizmu umesto da se ugrađuje.Često to vidimo kroz povišen sumpor u tkivima, kao marker razgradnje proteina i slabije iskorišćenosti nutrijenata.I tu dolazimo do suštine ove kolumne.Nije problem u tome što hrana nije kvalitetna. Problem je što je generička. Što ne uzima u obzir mineralni obrazac, stresnu istoriju, rad žlezda i metabolički tip psa.
Foto: Freepik.com














