Umorna, ali ne od posla
Neću reći da sam nesrećna. Ali ne mogu da kažem ni da sam srećna. Negde sam između. Život mi nije loš, daleko od toga - imam posao, porodicu, krov nad glavom. Ali svaki dan počinje sa "moram" i završava se sa "kasni mi sve".I više ne znam kad sam poslednji put uradila nešto što sam želela, a ne nešto što sam morala.Kad te niko ništa ne pita
Najviše me umara to što svi očekuju da budem tu. Uvek. Bez pauze. Bez slabosti. I dok brinem o svima, ja sam tiha. Ne zato što nemam šta da kažem, nego zato što niko ne pita.Povezane vesti
Ponekad samo želim da me neko pogleda i kaže:"Kako si ti? Stvarno."I da zaista čeka moj odgovor.
Ne želim da pobegnem - samo da na trenutak ne budem jaka
Ne maštam o bekstvu na drugi kontinent. Ne treba mi tišina manastira ni more bez signala. Samo mi treba dan bez osećaja krivice. Da ne zaboravim šta sam htela reći dok govorim drugima šta da rade. Da u tišini kuhinje osetim da sam živa, a ne samo funkcionalna.Znam da nisam sama. Znam da nas ima mnogo koje ćutimo, a iznutra vrištimo. I možda je vreme da jedna drugoj počnemo da postavljamo pitanja. Da stanemo. Da se pogledamo.I da se konačno čujemo.Kako najčešće reaguješ kad se osećaš preopterećeno i tiho u sebi?