Brutalno iskrena
Brutalno iskrena, ogoljena do srži, Rudan postavlja pitanje koje lebdi iznad svakog od nas: da li je dozvoljeno umirati, a da to bude prihvatljivo? U tekstu ispisanom žicama, bočicama i pogledom u žuto cveće s balkona, autorka se suočava s licem vlastite bolesti, ali i s maskama koje su nosili njeni prijatelji. Bez patetike, ali s dubokim rezom, piše o iluzijama koje su godinama hranile njenu potrebu za pripadanjem, o razočaranju koje ne boli više, i o neobjašnjivoj slobodi koju donosi potpuna iskrenost. Rudan, kakvu znamo – beskompromisna, ranjiva, slobodna.
Foto: Youtube printscreen/Happy TV
"Da li je dozvoljeno umirati, a da to bude prihvatljivo? Više sam u bolnici prikovana žicama nego što sam na slobodi. Boce i bočice postale su deo mene. Osećam se sputano, nestrpljiva sam, volela bih ponovo da budem slobodna, zdrava i ljuta na svet oko sebe onako kako su to moji ‘prijatelji’ kojima je smrt, njihova smrt, nešto o čemu se ne govori. Zato me i ne zovu. Boje se da bih započela prljavu temu koja se ipak tiče samo mene.Postajem im dosadna jer živim duže nego što su očekivali. One prve suze smo isplakali, ovo što se trenutno među nama dešava je dosadna praznina. Njih ne zanimaju detalji moje bolesti, ne znaju da me život raduje – procvetao mi je kaktus na balkonu. Nešto se ipak promenilo. Izgubila sam interesovanje za ‘prijatelje’ i potrebu da im ‘pomognem’. Danas znam da nikome nisam ‘pomogla’, oni su nekome morali da istresu svoje ‘muke’. - napisala je Vedrana.