Svako od nas vodi neku svoju borbu. Ali ono što se ne vidi – tišina koja nas izjeda iznutra – najčešće ostane neizgovorena. Ovo je priča o suočavanju sa sobom, o padovima, strahovima, i o tome kako izgleda kada ti najveći neprijatelj postaneš upravo ti.
Svakodnevne maske
"Godinama sam se trudila da budem ono što se od mene očekuje. Uvek nasmejana, pozitivna, jaka. Ispod površine, međutim, borila sam se sa nesigurnošću, samokritičnošću i osećajem da nikad nisam dovoljno dobra. Najteže mi je padalo što to niko nije primećivao – a ja nisam znala kako da zatražim pomoć" - priča svoju priču Michel i dodaje:"Dani su prolazili, a ja sam se gubila u rutini, automatizovanim pokretima i lažnim osmesima. Svaka noć je bila borba sa mislima, sa sobom. Najgori su oni trenuci kada legneš da spavaš, a um ne prestaje da analizira sve što nisi uradio "kako treba".
Foto: Pexels. com
Promena
Promena je počela kada sam prestala da se lažem. Jednog dana, pogledala sam se u ogledalo i po prvi put iskreno zapitala – šta ti želiš, a ne šta drugi očekuju? Tada je počeo moj put promene.Prvi korak bio je da sebi priznam da nisam u redu. Da nije sramota biti slab, da nije pogrešno tražiti pomoć. Počela sam sa malim stvarima – šetnje bez telefona, vođenje dnevnika, postavljanje granica. I ono što je najvažnije – počela sam da budem nežna prema sebi."Naučila sam da budem i ranjiva i hrabra. Ne, nije lako. I dan-danas imam uspone i padove. Ali sada znam da nisam sama. Naučila sam da se borim sa sobom – ne tako što ću sebe pobediti, već prihvatiti. Ne moramo uvek da budemo jaki. Ponekad je najveća hrabrost priznati da ti treba odmor, da ti treba zagrljaj, ili tišina" - kazala je ova hrabra devojka. Da li ste se ikada borili sa sobom i svojim mislima?