Hobby dogging: nova aktivnost za ljubitelje pasa - bez dlaka, haosa i stvarnih obavezaVerovali ili ne, Nemačka trenutno bruji o neobičnom trendu zvanom hobby dogging - aktivnosti u kojoj ljudi šetaju i "dresiraju" psa koji zapravo ne postoji. Ova neobična zabava nastala je kao alternativa za one koji vole pse, ali ne žele dlake po nameštaju, troškove veterinarske nege, obavezu šetnje po kiši, niti bilo kakav realni stres koji dolazi uz četvoronožne ljubimce.Iako zvuči kao viralna šala generisana veštačkom inteligencijom, hobby dogging je postao stvarnost - i to vrlo popularna. U mestu Bad Fridrihshal, severno od Štutgarta, možete čak dobiti i stručno vođstvo za ovu aktivnost.Internet, naravno, nije ostao ravnodušan. Jedni se šale: "Skinuo sam psu sa vrata am i sad ga nigde ne vidim", dok drugi otvoreno kritikuju trend: "Svet ide u potpuno pogrešnom smeru."
Preporučene vesti
"Živimo u ludom svetu, pa zašto se ne bismo malo igrali?“
Za razvoj ovog trenda zaslužna je profesionalna trenerka pasa Barbara Gerlinger, koja je osmislila posebne staze sa čunjevima, mini preprekama i prostorima za „trening nevidljivog psa“.Učesnici preskaču prepreke, imitiraju komandovanje, tapšu po vazduhu kao da nagrađuju ljubimca i čak glume traženje „poslastica“ u džepovima."Skok! Hop! Hop!“ dovikuje Gerlinger, dok polaznici slede ritam kao da pored njih zaista trči pas.Ona sama izrađuje posebne povodce dizajnirane da izgledaju kao da vode psa koji se ne vidi."Malo je ludo, da“, priznaje ona. "Ali šta danas nije ludo? Ovo je zabavno, oslobađajuće i neverovatno dobro za koncentraciju.“Zbog čega ljudi to rade? Mentalni trening umesto stvarnog psaGerlinger objašnjava da je cilj hobby doggina zapravo mentalna vežba:- razvijanje koncentracije
- poboljšanje držanja tela
- kontrola glasa i pokreta
- priprema budućih vlasnika pasa pre nego što nabave pravog ljubimca
"Kad radite sa nevidljivim psom, morate slušati sebe“, kaže ona. „Nema ometanja, nema stvarnog psa koji može pogrešiti. Sve zavisi od čoveka.“Za mnoge je ovo priprema za pravog ljubimca, jer mogu da uvide koliko su zapravo spremni za vođenje psa, komande i rutinu.Emocije, nostalgija i malo mašte: za neke je ovo više od trendaUčesnica Anet Hilkert, na primer, šeta „nevidljivu Šantal“ - pas koji je zapravo ime njene preminule ljubimice.Za nju, šetnja sa praznim povodcem nije smešna niti čudna; to je način da ponovo proživi rutinu koja joj nedostaje."Ne pričam samo sa povodcem“, kaže ona uz osmeh. „Neki psi ostanu u srcu, pa zašto ne i u mašti?“U isto vreme, njen pravi pas Mothen strpljivo čeka u automobilu – što samo pojačava čar ove neuobičajene vežbe.


















