Emotivne reči
Spisateljica Vedrana Rudan oglasila se na društvenim mrežama i podelila dirljivu objavu posvećenu medicinskom osoblju s riječke onkologije. Njene reči su, kao i uvek, iskrene, britke i duboko ljudske.Povezane vesti
Nakon što je objavila fotografiju medicinskog osoblja s riječke onkologije, Vedrana Rudan ponovo je dirnula javnost svojim britkim, ali iskreno ljudskim rečima.Prepoznatljivom dozom sarkazma započela je objavu rečenicom:"Povremeno dobijam poruke: ‘Još si živa?’ Nemam ništa s tim", napisala je Vedrana Rudan na svom Facebook profilu.Iza te ironije krije se istina da bolest ne bira, ali da snaga duha može nadmašiti sve prognoze. U nastavku objave, spisateljica je otkrila kome duguje svoje dobro raspoloženje i životni optimizam:"Ova vesela ekipa s riječke onkologije, na čelu s profesoricom Ivanom Mikolašević, odgovorna je što još uvijek uživam u životu.“Rudanova je i ovog puta pronašla način da kroz zahvalnost pokaže koliko medicinsko osoblje znači svakom pacijentu koji prolazi kroz borbu za zdravlje. Svojom poznatom neposrednošću i emocijom koja ne traži filter, dodala je i sledeće:"Volim, volim, volim te cure. Uz nas bolesne su i kad nam je najgore i kad nam je bolje i kad nam je dobro.“Njena objava dirnula je mnoge jer pokazuje koliko su podrška, empatija i toplina lekari i sestre važni za ozdravljenje, ne samo tela, već i duše.Ne skrivajući svoj crni humor i otvoren pristup životu, Vedrana se prisetila i jedne duhovite scene iz bolnice:"Htjela sam se ubiti, nitko mi ne želi pomoći, imate neki savjet? Naravno, samo jedite banane.“I u najtežim trenucima Rudanova ne gubi svoj prepoznatljiv humor, koristeći ironiju da progovori o temi koja mnoge plaši - nemoći i očaju.
Uz osmeh je upitala koliko banana mora pojesti, a medicinska sestra joj je odgovorila:"Sedam kilograma dnevno."Ta duhovita razmena pokazuje kako čak i u bolnici ima mesta za smeh, jer upravo on daje snagu da se ide dalje. Na kraju objave, Rudanova je ostavila pitanje koje odzvanja daleko izvan zidova onkologije:"Zašto moraš biti bolestan da bi sreo dobre ljude?"Kratko, ali snažno pitanje koje podseća da empatija i dobrota ne bi smeli biti rezervisani samo za teške trenutke.