Odluka bez opravdanja: Žena koja ne želi decu nije sebična
Društvo od žena često očekuje da postanu majke. To se podrazumeva, kao da je jedini "pravi" put.
Ali ja sam donela svoju odluku: ne želim da imam decu, i ne osećam potrebu da se zbog toga ikome pravdam.
Lični izbor, a ne društvena dužnost
Od detinjstva sam slušala kako je „normalno“ da žena postane majka. U svakoj porodičnoj proslavi, iznova su stizala ista pitanja: „Kad ćeš roditi?“ „Šta čekaš?“ „Biće kasno.“ Godinama sam pokušavala da razumem zašto je tuđa vizija mog života važnija od mojih osećanja.
Odluka da nemam decu nije nastala iz hira, straha ili sebičnosti. Do nje sam došla posle dugog razmišljanja, razgovora sa partnerom i iskrenog suočavanja sa sobom. Volim decu svojih prijatelja, radujem se njihovim uspesima, ali ne osećam želju da budem roditelj.
Ne znači da mi nešto fali. Ne znači da ću se jednog dana probuditi i požaliti.
Možda hoću, možda neću - ali to je moj rizik i moj izbor.
Ne dugujem objašnjenja
Sa godinama sam naučila da ne dugujem nikome opravdanje za ono što osećam. Da biti žena ne znači samo roditi. Da vredim i bez titule majke.
Društvo nas često uverava da je porodica sa decom jedini smisao. A ja mislim da smisao nije univerzalan – svako ga traži i gradi na svoj način.
Danas živim život ispunjen ljubavlju, poslom, prijateljstvima, hobijima. I ne osećam prazninu, niti krivicu. Osećam mir, jer sam donela odluku koja je u skladu s onim što jesam.
Ako i vi birate drugačiji put, znajte da niste dužni nikome objašnjenje. Vaša vrednost nije merljiva tuđim očekivanjima.