A meni je svakog jutra bilo sve teže da ustanem.
Nisam bila nesposobna. Nisam bila lenja. Bila sam - prazna.
Kada shvatite da stabilnost nije isto što i sreća
Godinama sam slušala kako treba biti zahvalan na sigurnom poslu. I bila sam. Ali sam u isto vreme osećala kako mi prolaze dani u nečemu što me ne ispunjava.
Maštala sam o sopstvenom poslu. O radu sa ljudima. O slobodi da sama organizujem dan. Ali sam svaki put odustajala jer sam imala kredit. Račune. Obaveze.
A onda sam jednog dana shvatila - ako ne probam sada, neću nikada.
Otkaz koji me je plašio i oslobodio
Dala sam otkaz bez rezervnog plana. To je bila najstrašnija odluka u mom životu.
Sećam se da su mi ruke drhtale dok sam predavala papir. Šef me je gledao kao da sam poludela.
„Znaš li ti koliko ljudi želi tvoje mesto?“Znala sam. I baš zato sam morala da odem.
Prvi meseci su bili brutalni
Nije bilo glamura. Nije bilo „Instagram uspeha“. Bilo je panike, sumnje i noći bez sna.
Imala sam trenutke kada sam razmišljala da se vratim. Kada sam gledala oglase za posao i pitala se da li sam pogrešila.
Ali svaki put kada bih pomislila na povratak, setila bih se osećaja praznine koji me je tamo čekao.
Danas ne zarađujem više – ali živim više
Prošle su tri godine. Imam svoj mali posao. Radim više nego ikada. Nekada zarađujem manje nego ranije. Nekada više.
Ali više nikada nemam osećaj da propuštam
sopstveni život.
Naučila sam da sigurnost nije plata. Sigurnost je kada znate da ste pokušali.
Ne znam da li ću uspeti na duge staze. Ali znam da sam prvi put u životu izabrala sebe.
I to je moj najveći uspeh.