Nepoznati detalji iz života
Zlatan Ibrahimović, legendarni fudbaler poznat po harizmi i samopouzdanju, nikada nije bežao od pitanja o svojim korenima. Iako je ceo svet navikao da ga vidi kao neustrašivog sportistu, u nekim intervjuima otkrio je mnogo ličnijih detalja - o porodici, odrastanju i teškim životnim trenucima.Na pitanje na kojem jeziku razmišlja, Zlatan bez zadrške kaže - sve zavisi od situacije. Na terenu, tvrdi, sigurno nije švedski. "To je prefin jezik, a na terenu moraš biti oštar. Tada mislim na slovenskom. Nekad mi u glavi ide engleski, nekad italijanski.“Ne veruje u Boga
Što se identiteta tiče, nema dileme – Šveđanin je, ali ističe svoje bogato poreklo. Majka Hrvatica, otac Bosanac, a život ga je vodio Italijom, svetom i sopstvenim putem koji nikada nije bio lak.Na pitanje o veri, njegov odgovor je kratak i jasan: "Ne verujem u Boga. Verujem u sebe.“ Isto tako, ne veruje ni u život posle smrti. „Kad si mrtav, mrtav si“, poručuje, dodajući da još ne zna ni da li želi sahranu, jer ne želi da njegovi bližnji pate.Smrt brata
Detinjstvo pamti kroz slike putovanja u bivšu Jugoslaviju – vozom, autom, u vreme kada je komunizam još bio prisutan. Kaže da je tada to za njega bio potpuno drugačiji svet.Rat u Jugoslaviji ostavio je snažan trag, posebno na njegovog oca. "Svaki dan je stizala neka loša vest. Otac je pomagao izbeglicama, ali mene je pokušavao da zaštiti. Kad mu je umrla sestra, nije mi dao da idem na sahranu. Ali kada je moj brat Šapko preminuo, bio sam tu. Umro je pred mojim očima. Sahranili smo ga po muslimanskim običajima. Otac tada nije zaplakao. Ali sutradan je otišao sam na groblje i plakao ceo dan.“Kada je reč o prvoj ljubavi, Zlatan je i tu iskren."Sa sedamnaest godina, prvi put. Tada sam prvi put napustio geto Malmea i otišao u centar grada. Tek tada sam upoznao one Šveđanke o kojima svi pričaju – plave, slobodne. Kod nas u kraju, devojke su imale kratku kosu i drugačije navike.“