Prema izveštaju šerifa okruga Santa Fe, nema sumnje na zločin, ali tačan uzrok smrti još nije utvrđen.Heckmanova izuzetna karijera trajala je šest decenija, tokom kojih je postao jedna od najcenjenijih filmskih zvezda svoje generacije. Kao deo nove holivudske struje 1970-ih, isticao se ulogama snažnih, moralno kompleksnih likova.
Njegova interpretacija detektiva Džimija "Popaja" Dojla u "Francuskoj vezi" donela mu je prvog Oskara, dok je publiku osvojio i kao paranoični nadzornik u "Razgovoru" i kultni negativac Leks Lutor u "Supermenu".Drugi Oskar osvojio je za ulogu brutalnog šerifa Malog Bila Dageta u "Neoprostivom" Klinta Istvuda. Tokom karijere sakupio je dve BAFTA nagrade, četiri Zlatna globusa i nagradu Udruženja filmskih glumaca, a bio je nominovan i za "Boni i Klajd", "Nikad nisam pevao za svog oca" i "Misisipi gori".
Rođen 30. januara 1930. u Kaliforniji, Hekman je kao tinejdžer napustio školu i priključio se američkim marincima. Nakon službe u Kini i radio-karijere, upisao je glumu u Pasadeni, gde je važio za najmanje perspektivnog studenta.Ipak, u Njujorku je izgradio ime družeći se sa Dastinom Hofmanom i Robertom Duvalom.
Probojnu ulogu ostvario je u "Boni i Klajd", a zatim nizao uspehe u "Avanturi Posejdona", "Strašilu", "Mostu predaleko" i "Noćnim pokretima". Njegov rad u "Razgovoru" ostao je upamćen kao jedno od najboljih prikaza paranoje i moralnih dilema na filmu.Tokom 1980-ih i 1990-ih nastavio je sa sjajnim ulogama u "Redsi", "Hoosiers", "Nema izlaza" i "Misisipi gori". Film "Neoprostivo" iz 1992. donosi mu ponovo Oskara, dok je u "Kraljevima provincije" 2001. briljirao u jednoj od svojih poslednjih uloga.Povukao se iz glume 2004. godine, posvetivši se pisanju romana i mirnom životu daleko od reflektora. Ipak, njegov doprinos filmu ostaje neizbrisiv, kao i nebrojeni likovi koje je oživeo na velikom platnu.
