Uloga bila namenjena njemu
Malo ko zna da je jedna od najpoznatijih uloga domaće kinematografije mogla da završi u rukama drugog glumca.
Uloga Đavola u kultnom filmu "Mi nismo anđeli", koji je režirao Srđan Dragojević, prvobitno je bila ponuđena Slobodan Ćustić.
Međutim, on ju je odbio i to iz razloga koji danas deluju gotovo neverovatno.
"Igrao sam u diplomskom filmu Srđana Dragojevića i smatrao da imam dobar kredit kod njega. Kada mi je ponudio malu epizodnu ulogu, rekao sam mu da ne živim od ‘možda‘ i odbio sam" – rekao je ranije glumac.
Tek kasnije je shvatio da stvari nisu bile onakve kako su mu predstavljene.
"Da mi je dao bar pola uloge, prihvatio bih. I lepo bih se iživljavao na snimanju, jer je takav lik" – dodao je.
Na kraju, lik Đavola pripao je
Srđan Žika Todorović, koji ga je izneo na način koji se i danas prepričava.
Uloga koja je mogla da promeni sve
Film „Mi nismo anđeli“ vremenom je postao kultni klasik, a uloga Đavola jedna od najprepoznatljivijih u domaćoj kinematografiji.
Zato se ova odluka često navodi kao jedan od onih trenutaka kada jedna procena može potpuno da promeni karijeru.
Iskrena priča o penziji
I dok publika Slobodan Ćustić i dalje prati kroz seriju „Igra sudbine“, glumac danas otvoreno govori o drugoj strani profesije – onoj o kojoj se retko priča.
"Ja sam arhiviran, odnosno penzionisan. Godinu dana sam već u penziji. Nisam ni primetio da sam u penzioner. Samo ponekad poželim da se naspavam, što su pusti snovi kad snimate "Igru sudbine".Na pitanje o visini penzije, dao je iskren odgovor bez ulepšavanja:
"Moja penzija je malo veća, ali je tužna. Ne bih da zamaram čitaoce detaljima, ali nismo u boljoj poziciji nego prosvetni radnici, lekari i profesori" - kazao je Ćustić, prenosi Pulsonline.
Realnost iza reflektora
Ova priča ponovo je otvorila pitanje položaja umetnika u Srbiji, jer iza velikih uloga, popularnih serija i kultnih filmova, često stoji sasvim drugačija svakodnevica.
I možda je upravo zato ova ispovest odjeknula jače nego bilo koja filmska scena.
