Anne Hathaway već više od dve decenije gradi status jedne od najvoljenijih i najuticajnijih glumica Holivuda. Njena karijera započela je ulogama „dobrih devojaka“, ali je brzo pokazala da je mnogo više od toga – transformišući se iz filmske princeze u ozbiljnu dramsku umetnicu.
Počeci: od "Princess Diaries" do modne metropole
Anne je privukla pažnju publike širom sveta već ulogom u filmu The Princess Diaries (2001), gde je glumila nespretnu tinejdžerku koja otkriva da je zapravo princeza.
Ipak, pravu zvezdanu slavu donela joj je legendarna uloga Andree u filmu The Devil Wears Prada (2006), gde je rame uz rame sa Meryl Streep ušla u svet modne industrije, osvetlila položaj mladih žena i osnažila čitavu generaciju gledateljki.
Glumačka zrelost i Oscar
Nakon niza romantičnih komedija i porodičnih filmova, Hathaway je pokazala ozbiljnu glumačku širinu. Nominaciju za Oskara zaradila je za film Rachel Getting Married (2008), a prestižno priznanje konačno je osvojila 2013. za ulogu Fantine u mjuziklu Les Misérables.
Ta
uloga, kao i fizička i emocionalna transformacija koju je prošla, učvrstila ju je kao glumicu s izuzetnim kapacitetom i predanošću.
Stil, autentičnost i borba protiv predrasuda
Pored talenta, Hathaway je poznata po tome što se nikada nije ustručavala da bude svoja. Otvoreno je govorila o anksioznosti, neprijatnostima u industriji i tome koliko je teško izboriti se s etiketanjem u Holivudu.
U poslednjih nekoliko godina postala je i modna ikona, često birajući odvažne kombinacije na crvenom tepihu i sarađujući s prestižnim dizajnerima.
Povratak u velikom stilu
U novim projektima poput WeCrashed i filma The Idea of You, Hathaway pokazuje da se uspešno prilagođava novim trendovima, ali i da zadržava svoju prepoznatljivu harizmu. Nije više samo “lice iz romantičnih komedija”, već žena sa stavom, iskustvom i moći da oblikuje narative o ženama u filmu.
Anne Hathaway je mnogo više od uloge u „Đavolu nosi Pradu“. Njena karijera je primer evolucije jedne umetnice – žene koja nikada nije pristajala na uloge koje joj ne pripadaju i koja svojim primerom inspiriše da se autentičnost uvek isplati.