Operacija koja joj je promenila život
U emisiji „Žena za sva vremena“ na televiziji K1, Jadranka Petrović, diplomirani pravnik, kouč i javni govornik, otvorila je dušu i podelila priču koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim.Detinjstvo obeleženo bolešću i gubitkom
“Moja majka je imala kancer dok je bila trudna sa mnom. Iako su joj lekari dali samo dva meseca života, ona je živela još 11 i po godina“, započela je Jadranka svoju ispovest.
”Rodila sam se kao zdrava beba, ali sam prvih jedanaest godina odrasla pod velom smrti – svakog dana sam čekala da majka umre. Pola godine nakon njene smrti otkrili su mi skoliozu, oboljenje kičmenog stuba koje se krivi u obliku slova S. Kod mene je to bilo psihosomatski - emotivno i mentalno opterećenje koje je doslovno iskrivilo moje telo.“
Operacija i vršnjačko nasilje
Zbog teške deformacije kičme, Jadranka je još kao dete morala na operaciju.
”Operisala sam kičmu i od tada živim sa šipkom u leđima i tri šrafa. Imam ožiljak preko celih leđa, koji se jasno vidi. Zbog toga sam u školi trpela ruganje i ozbiljno vršnjačko nasilje. Krila sam ožiljak, pokušavala da ga sakrijem garderobom, da izgledam ‘originalno’, ali u sebi sam bila tužna i nesigurna“, priznala je.
Prihvatanje i autentičnost
Prekretnica je došla pre petnaest godina, kada je odlučila da prestane da se stidi.
”Rekla sam sebi - više ne mogu da krijem. Ljudi koji znaju moju priču često mi kažu da sam privlačna baš zbog ožiljka. Kada iz autentičnosti prigrliš svoje ‘mane’, možeš da ih transformišeš u energiju moći“, kazala je Jadranka.
Susret sa smrću
Tada je otkrila i najpotresniji deo svoje priče - iskustvo kliničke smrti.
”Tokom operacije kičme, duša mi je izašla iz tela. Moje telo je ležalo na operacionom stolu, a ja sam, iz levog ugla sale, gledala sve što se dešava. Lekari su pokušavali da me probude, bockali su mi stopala, ali telo nije reagovalo. Gore sam osećala svaki dodir, vrištala, a dole je sve bilo nepomično. Pluća su mi prestala da rade, aparati su pištali, a ja sam to sve posmatrala.“ - priča Jadranka u dahu i nastavlja:
“U tom trenutku iznad mene se otvorilo svetlo, veliko i toplo, i čula sam glas koji mi je rekao: ‘Vrati se kući.’ Kada su mi lekari pokidali žice koje su išle kroz grlo i nos, osetila sam kao da me telo upija nazad. Probudila sam se i bila jedan od najboljih pacijenata na Banjici, ali sam kasnije prošla kroz ozbiljne psihološke posledice - halucinacije, strahove, nesanicu.”Poruka roditeljima i mladima
“Kada se duša vrati u telo, potrebno joj je vreme da se ponovo ‘uklopi’. Zato apelujem na roditelje i decu - ako prolazite kroz traume, potražite pomoć. Ja sam to naučila na teži način, ali danas živim kao dokaz da iz najdublje tame može da se rodi svetlost”, zaključila je Jadranka Petrović.