Ostalo

Sme�no

Omura test: Davna iskustva, nikad do kraja proživljene emocije...

Miostatski, Omura test! Davna iskustva, nikad do kraja proživljene emocije, zabranjeni delovi našeg života i iskustva kriju se od naše svesti... evo kako da ih izvučete na površinu! Evo kako da saznate sve odgovore od tela i svog nesvesnog.

Omura test: Davna iskustva, nikad do kraja proživljene emocije... Svet Plus




Davna iskustva, nikad do kraja proživljene emocije, zabranjeni delovi našeg života i iskustva kriju se od naše svesti... evo kako da ih izvučete na površinu!


Šta je istina? Naše telo će na ovo pitanje katkad dati drukčiji odgovor od uma. Telo je nepristrano i ono što se skriva u podsvesti može da se razotkrije jednostavnim mišićnim (kineziološkim) testom. Mišići će oslabiti na sve ono što nam stvara stres, a ostati čvrsti na sve ono što nas tišti. Psihoterapeutkinja dr Nada Kaiser uči nas kako da upotrebljavamo ovaj moćni alat.

Još je Sigmund Freud upoređivao svest i podsvest sa santom leda. Vršak koji pluta na površini vode samo je mali vidljivi deo onoga što krijemo duboko u sebi i što je nevidljivo, nedostupno i potopljeno ispod površine. Davna iskustva, nedopuštene i nikad do kraja proživljene emocije, zabranjeni delovi našeg života i iskustva kriju se od naše svesti iako iz podzemlja umeju potajno da upravljaju našom svakodnevicom. Naše navike, životni stil pa čak i karakter često su proizvod onoga što je skriveno ispod površine.

No, ono što je našem umu nepoznato i od čega se često brani racionalizacijom i neznanjem, našem je telu, začudo, potpuno dostupno! Jedan od načina na koji možemo dopreti do skrivene istine je kineziološki mišićni test. U upotrebi je još od Hipokrata, a njime će nam naše telo reći istinu o čemu god da ga pitamo.

Može nam otkriti uzroke određenih tegoba (psihičkih i fizičkih), zašto imamo probleme u odnosima ili na poslu, a pokazaće i odgovara da li nam zaista neki naš izbor (posla, partnera...) ili tek umno smatramo da smo dobro odabrali. Može nam reći od čega se branimo, šta uistinu želimo, čak i kad to sebi nismo spremni da priznamo... Mogućnosti su neograničene, pise Lovesensa.

"Kineziološki mišićni test se najpre izvodio tako da klijent ispruži ruku ispred sebe u visini ramena, a ispitivač, odnosno terapeut, proverava koja je srednja snaga kojom klijent uspeva da zadrži ruku u ravni s podom dok mu je on pritiska na dole. Potom može proveravati određene tvrdnje pri čemu će, ako je tvrdnja istinita, mišići ostati čvrsti, a ruka ravna, a ako je neistinita, ruka, odnosno snaga mišića, će popustiti.

Taj test je i dalje u upotrebi, međutim, u posljednjih stotinak godina dostupan je još precizniji test koji radi po istom principu, ali se meri snaga mišića šake. Klijent oblikuje krug pomoću kažiprsta i palca, uz uput da ga drži čvrsto, ali bez napora, i pritom se ponovo testira snaga i čvrstoća mišića pri određenoj izjavi.





Ovaj je test precizniji jer se mišići šake teže umaraju od mišića ramena i ruke pa će odgovor biti tačniji, posebno ako postavljamo puno tvrdnji u nizu", kaže psihoterapeutkinja dr Nada Kaiser koja se u svom radu već godinama služi ovom metodom koja joj pomaže da otkrije nesvesne probleme klijenata na kojima treba raditi. Istovremeno joj test pomaže da proveri da li je došla do ispravnih zaključaka u vezi s problemom klijenta.


Miostatski test otkriva ono što amigdala zna

Miostatski test, kako se naziva test koji se izvodi uz pomoć prstiju, poznat je još i kao "O test" ili "Omura test", prema japanskom lekaru Jošiakiju Omuri koji ga je usavršio i uvek koristio u svojoj praksi. U Nemačkoj, gdje je dr Kaiser izgradila svoju karijeru, ovaj test se kao standard koristi u nekim bolnicama, a ona je počela da ga koristi još pre 30 godina, nakon što je upoznala dermatološkinju koja ga je koristila da bi potvrdila ispravnost dijagnoze koju je postavila pacijentu i testirala da li je terapija koju je odredila za pacijenta dobra.

Kako je moguće da naše telo zna ono što je umu potpuno nedostupno i nepoznato? Na ovo pitanje postoji nekoliko odgovora. Prvi će zadovoljiti one analitičkoga uma, a on kaže kako je ruka jako zastupljena u mozgu i da će registrovati sve ono što se u njemu događa.

Naime, sve informacije koje dobijamo i spolja i iznutra (spolja kad nešto vidimo, čujemo ili doživimo pomoću čula ili pak iznutra kad imamo neku senzaciju, sliku ili osećanje), najprije doživimo u amigdali, delu lumbičkog sastava mozga koji kontroliše instinktivne i osetilne reakcije. Dakle i pre nego što nekom događaju ili doživljaju damo značenje, mi smo ga na nesvesnom nivou već osetili. Taj nivo iz nas može komunicirati putem tela, čak i onda kada um nema objašnjenje za tu reakciju tela.

Međutim, ako uđemo dublje u ovo područje, otkrićemo da miostatski test može dati informacije i o onome o čemu nemamo direktnog ličnog iskustva. Na primer, može nam reći koja bi terapija odgovarala našim simptomima iako pre nismo imali sličnu bolest ni koristili lekove koji se proveravaju ovim testom.




Jedini način na koji je ovo moguće razumeti jeste dopustiti da postoji mistični nivo naše egzistencije u kojoj su sva ljudska iskustva i znanja povezana. Naš um nema pristup tom izvoru ali naša duša ima, te odande crpi važne informacije. Iako će ovakvo objašnjenje mnogi teško prihvatiti, dr Kaiser navodi primer iz sopstvene prakse s klijentkinjom koja se bojala nečega o čemu nije imala iskustva ni svesnog znanja - piše Lovesensa.

"Na terapiju mi je došla žena s velikim strahom zbog predavanja koje je trebalo da održi pred većom grupom ljudi. To je bilo neobično jer je takva predavanja do tada bez problema redovno držala. Upotrebila sam O test da bih pronašla uzrok njenog straha. Proveravala sam da li je problem u strahu od ljudi, od određene osobe, od teme, od blamaže, ali na niz mogućnosti njeno je nesvesno odgovaralo 'ne'. Potom sam je upitala da li oseća strah od lokacije - odgovor je bio 'da'.

Klijentkinja se začudila jer tada još nije znala na kojoj će adresi održati predavanje. Krenuli smo dalje u ispitivanje. Pitala sam njezino nesvesno da li je u pitanju određena ulica, prostorija, ali tek kad sam upitala je li u pitanju zgrada, odgovor je bio potvrdan. Nakon toga test je pokazao da postoji i strah od visine. Iako nije znala gde će održati predavanje, onaj deo koji može pristupiti svekolikom ljudskom znanju prepoznao je pretnju.


Kako sami da uradimo Omura test

Dalje smo otkrivali i to kad je nastao strah od visine, a test je pokazao da je to bilo u njenoj 18. godini života. Klijentkinja se prisetila da je u 18. godini iz malog mesta došla u Hamburg na studije.

Uplašena velikim gradom stigla je u kampus i prvo što joj se tamo dogodilo bilo je to da su joj pokazali visoku zgradu s koje su se, kako su joj rekli, studenti bacali kad ne bi položili ispit.

Iako je na to iskustvo potpuno zaboravila, u njoj je zauvek ostao utisak u kojem se strah od neuspeha povezivao s visinom", objašnjava Nada Kaiser. Suvišno je dodati da se na kraju pokazalo kako je mesto predavanja zaista bilo u visokoj zgradi iako racionalnog objašnjenja za tu situaciju nema. Testirati se O testom možemo i sami, bez pomoći terapeuta, kaže nam dr Kaiser. Terapeut testira snagu tako što svojim prstima pokušava da rastavi kažiprst i palac, a i mi sami možemo to učiniti tako što ćemo kažiprstom i palcem jedne ruke da napravimo prsten, a kažiprst i palac druge ruke provučemo kroz taj prsten i njima pokušamo rastaviti taj prsten.

Jednostavniji je način da taj prsten pokušamo rastaviti jednim prstom druge ruke. Pre toga moramo da utvrdimo koja je prosečna snaga kojom stvaramo čvrst prsten. Snaga koja je manja od te, prosečne snage ukazaće na negativni odgovor ili stresnu reakciju na postavljeno pitanje.


"Važno je znati kako se pri ovom testiranju postavlja pitanje. To zapravo nisu pitanja, nego izjave. Njima testiramo teme, stanja i procese. Na primer, ako s klijentom radim psihoterapiju, mogu proveriti jesmo li gotovi s radom ili još nešto treba proraditi. To ukazuje na proces. Kažem: 'Gotovi smo' i testiram. Ako je prsten čvrst, to znači da smo stvarno završili, a ako je prsten slab, to znači da treba da nastavimo da radimo. Još jedan primer testiranja procesa je kad pokušavam da pronađem tačnu godinu kada se nešto dogodilo.

Ako tražim odgovore 'da' ili 'ne', prsten će ostati čvrst kad naiđem na pravu godinu, odnosno kad je odgovor potvrdan", objašnjava terapeutkinja i dalje opisuje kako se može testirati i na suprotan način - traženjem na šta se prsten otvara, a to se obično radi za istraživanje stresnih stanja, odnosno emocija. "Tada se izjava postavlja ovako: 'Tražimo stresnu temu.' To može biti partnerstvo, posao ili neke emocije poput ljutnje, tuge i slično i svaka se od tih tema testira.

Ako je tema stresna, odnosno ako je u njoj problem, ona će klijenta učiniti slabim pa će se prsten otvoriti. Sve zavisi od toga kako ćemo postaviti početnu izjavu", naglašava dr Kaiser. Ovakav pristup zahteva malo vežbanja i fleksibilnosti, učenja kako postaviti pravilnu izjavu, ali svako može da nauči da se služi njime.

Ovaj test ima dvostruku vrednost. Osim što vodi terapeuta ili lekara u pravom smeru da pronađe stvarni uzrok problema ili mu ukazuje na pravo rešenje, klijentu pomaže da otkrije šta je to u njegovoj podsvesti zbog čega stalno nailazi na slične probleme. Ako klijent uspe da uskladi skrivenu emociju sa svojim racionalnim saznanjem o njoj i njenom značenju, može pokrenuti proces isceljenja. Tada će i svaka druga psihoterapijska ili energetska metoda bolje delovati jer klijent neće ostati samo na nivou umnog razumevanja.





Šta treba da izbegavate kad radite miostatski test

"Ono što je u našoj svesti je sadržaj koji nam je već prihvatljiv. Kada nešto izvlačimo iz podsvesti, činimo napor da to prihvatimo i integrišemo, da dopustimo nešto što nam je pre bilo zabranjeno. Tako postajemo celoviti", zaključuje dr Kaiser.

Miostatskim testom mogu se testirati vrlo konkretne stvari, na primer, kod osobe koja je alergična može se tražiti konkretna stvar na koju je alergična (na primer, biljka ili deterdžent), mesto na komu se ta stvar nalazi (u kući, van kuće, na poslu...). Proces treba započeti tako što se kaže: "Tražimo ono što izaziva alergiju." Kada se naiđe na ono što je izaziva, prsten će ostati čvrst.

Iskustvo je pokazalo kako naša sposobnost da prste držimo čvrsto spojene slabi ako na sebi imamo svilu, kad u telu, ili pak, samo u ruci, imamo šećer te ako na ruci imamo sat na baterije. Zašto nas baš ove stvari slabe; malo je poznato, ali ih pri testiranju treba izbegavati.

Mišići, takođe, mogu biti slabi ako u organizmu nema dovoljno vode pa je hidratacija važna priprema za testiranje. Katkad će nas slabiti stres i neka druga osećanja. Kad se to dogodi, dovoljno je malo pričekati i opustiti se.

Kritičari ovog testa često ukazuju na moguću subjektivnost terapeuta, pa i klijenta, zbog čega se smatralo da se pritiskom kojim se prsten drži ili pak povlači može manipulisati. No, začudo, terapeut ne mora glasno da postavi pitanje - može ga postaviti u sebi i dobiće točan odgovor. Može krenuti jednostavnim, očitim činjenicama i u sebi, na primer, reći: "Ti si žensko".


Ako je klijent muško, prsten će se uvek otvoriti, ako je izjava istinita, uvek će ostati čvrst i to je višestruko dokazano. Iskušajte sami! Ako radite test bez ičije pomoći - na papirić možete napisati izjave koje odgovaraju istini i one koje ne odgovaraju (na primer "Ja sam žensko", "Ja sam muško", "Zovem se...", "Nemam decu", "Imam četvero dece"...).

Potom preklopite papiriće tako da ne možete da vidite šta na njima piše pa ih pomešajte i uzmite jedan, držite ga trenutak u ruci i potom testirajte. Ako je odgovor potvrdan, odnosno prsten čvrst, proverite izjavu na papiriću - odgovaraće istini. Ovaj način, zapravo, pokazuje da živimo u velikom informacijskom polju koje nije ograničeno na klasično umno znanje.



Viber

Autor: O.J
Izvor: Lovesensa

Povezane vesti:


>